Svečani susret Tigrova: Svjedočanstvo hrabrosti, žrtve i priča o Shemsedinu Morini

Dana 26. ožujka 2026. godine u Rakitju, u Spomen domu Tigrova, održan je svečani okrugli stol posvećen ulozi 1. gardijske brigade „Tigrovi“ u obrani Hrvatske Kostajnice 1991. godine. Bio je to dostojanstven i emotivan susret ispunjen sjećanjima, tišinom i dubokim poštovanjem prema onima koji su proživjeli najteže dane obrane grada. Okupili su se hrvatski branitelji i sudionici događaja koji i danas nose teret uspomena, ali i ponos na zajedništvo koje ih je održalo u najtežim trenucima.

Na okruglom stolu sudjelovali su Zvonimir Kalan, zapovjednik i koordinator obrane Hrvatske Kostajnice, prof. dr. sc. Igor Nikolić, zapovjednik saniteta u Hrvatskoj Kostajnici 1991. godine, dr. sc. Jakša Raguž, povjesničar iz Hrvatskog instituta za povijest, general zbora Josip Lucić, te moderator Damir Luka Saftić, novinar i organizator susreta. Njihova svjedočanstva otvorila su vrata sjećanja na 76 dana herojske obrane grada koji se našao u potpunom okruženju.

Branitelji su podsjetili kako je Hrvatska Kostajnica bila opkoljena neprijateljskim srpskim snagama pod patronatom Jugoslavenske narodne armije (JNA), uz djelovanje srpskih paravojnih postrojbi. Grad je bio bez struje i vode, bez sanitetskog materijala i osnovnih uvjeta za život, pod neprekidnom paljbom. Branitelji na položajima, izloženi svakodnevnoj vatri, morali su se spuštati do rijeke Une po vodu, riskirajući vlastite živote. U zgradi Pošte, gdje je bila improvizirana bolnica, ranjenici i sanitetsko osoblje štedljivo su koristili vodu iz cijevi radijatora. Svaki gutljaj bio je dragocjen, a svaka minuta prožeta neizvjesnošću.

Na tribini su s posebnim poštovanjem spomenuta brojna imena poginulih branitelja, čija je žrtva trajno utkana u obranu Hrvatske Kostajnice. Među njima je istaknuto i ime Antona Zefija, izvrsnog vodiča po terenu, čovjeka koji je svojim znanjem i hrabrošću pomagao suborcima u najtežim trenucima. Kao prvi albanski branitelj koji je položio život u Domovinskom ratu, njegovo ime spomenuto je s osobitim dostojanstvom, kao simbol zajedništva i doprinosa pripadnika albanske zajednice obrani Republike Hrvatske.

Tri dana prije pada grada situacija je postala gotovo bezizlazna. „Bio je to pravi pakao“, prisjetio se dr. sc. Igor Nikolić. Hrvatska Kostajnica bila je nemilosrdno raketirana sa svih strana. Unatoč molbama zapovjednika saniteta, koji je s ranjenicima boravio u podrumu Pošte – jedine zgrade koja je pružala kakvu-takvu sigurnost – i apelirao na proboj branitelja, zapovjednik Zvonimir Kalan donio je tešku odluku o povlačenju s položaja prema središtu grada. Nije želio napustiti ranjenike i ostaviti ih na milost i nemilost agresorima. Uslijedila je predaja, nakon koje su branitelji odvedeni u zloglasni logor Manjača, gdje su tijekom 59 dana bili izloženi teškom zlostavljanju i poniženjima a ranjenici su prebačeni u Banja Luku gdje su ih srpski čuvari tjerali da gutaju križiće i tukli po prostreljenim ranama.

Upravo u tim najtežim trenucima nastale su priče koje nadilaze rat i svjedoče o ljudskosti. Jedna od njih je priča o Shemsedinu Morini, Albancu kojem su hrvatski branitelji, kako bi preživio logor Manjača, promijenili identitet te je postao Jozo Bošnjak. Suborci su u logoru štitili njegov identitet, svjesni da bi otkrivanje njegova podrijetla moglo značiti sigurnu smrt. Ta šutnja bila je čin solidarnosti, bratstva i međusobnog povjerenja – dokaz da je u najtežim okolnostima ljudskost bila jača od straha. Priča o Shemsedinu Morini ostala je trajni simbol zajedništva i podsjetnik da u Domovinskom ratu nisu sudjelovali samo Hrvati, nego i Albanci koje je povezivala ista želja – sloboda.

Dirljivom susretu nazočili su i Jasmina Zelenković, rođena Bajčinovci, Albanka i braniteljica u Domovinskom ratu, te Tom Kaqinari, predsjednik Zajednice udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata , te Ljiljana Koci , Predsjednica Društva albanskih umjetnika Hrvatske- Dea. Njihova prisutnost dodatno je naglasila važnost zajedništva i doprinos pripadnika albanske zajednice obrani Hrvatske.

Susret u Rakitju nije bio samo podsjećanje na ratne dane, već i dostojanstveno odavanje počasti svima koji su branili Hrvatsku Kostajnicu. Bio je to trenutak u kojem su se susreli pogledi koji su govorili više od riječi, a stisnute ruke svjedočile o neraskidivom bratstvu. Priče poput one o Shemsedinu Morini ostaju trajno svjedočanstvo da je hrabrost često tiha, a najveća snaga proizlazi iz solidarnosti među ljudima.

Pokrovitelji događaja bili su Ministarstvo hrvatskih branitelja i Grad Zagreb, dok su organizatori bili Udruga „Tigar“ 90/91 Rakitje, Udruga ratnih veterana 1. gardijske brigade „Tigrovi“ i Udruga za Vukovar. Njihov trud omogućio je očuvanje sjećanja i prenošenje istine novim generacijama, kako bi žrtva branitelja ostala trajno zapisana, a ljudskost iz najtežih vremena nikada zaboravljena.